Ako ste išli u školu 90-ih i 2000-ih, ove stvari vratit će vas ravno u učionicu
Ako ste u školu išli 90-ih i početkom 2000-ih, neke će vam stvari vjerojatno odmah vratiti vrlo konkretne slike iz učionice. Ne nužno velike trenutke, nego sitnice koje su tada bile sasvim obične, a danas djeluju kao znak nekog drugog vremena. Neke od njih djeca i dalje koriste, ali na potpuno drukčiji način. Druge su gotovo nestale.
Papirnati raspored sati
Raspored sati najčešće je bio ispisan rukom, flomasterima ili kemijskom, a onda zalijepljen na ormar, iznad radnog stola ili spremljen u pernicu. Kad bi se raspored promijenio, nije bilo aplikacije koja bi vas upozorila. Precrtavalo se, dopisivalo i pokušavalo zapamtiti što je sada četvrti sat u srijedu.
Udžbenici zamotani u papir
Udžbenici i bilježnice zamotavali su se u smeđi papir, ukrasni papir ili čak ostatke tapeta. Rubovi su se pažljivo presavijali, a na prednju stranu lijepila se naljepnica s imenom, razredom i predmetom. Ako se papir do kraja godine nije potrgao, posao je bio dobro odrađen.
Pernice pune drvenih bojica i nalivpero
Pernica je bila jedan od najvažnijih dijelova školske opreme. U njoj su se čuvale grafitne olovke, gumice, šiljila, drvene bojice, ravnala, a kod starijih učenika i nalivpero.
Poseban je trenutak bio kada bi tinta procurila. Plavi prsti, mrlja na pernici ili bilježnici tada nisu bili ništa neobično.
Startas cvičke i zepice za školu
U školama se nije cijeli dan hodalo u obući u kojoj se došlo izvana. Nosile su se posebne školske papuče, a Startas cvičke i zepice bile su među najprepoznatljivijima. Često su stajale u vrećici uz torbu ili u ormariću, a početkom školske godine kupovao se novi par koji bi do kraja polugodišta već dobro pokazivao koliko je odmora i školskih hodnika prošao.
Ljepilo iz posudice s kistićem
Prije ljepila u sticku, na likovnom i tehničkom često se koristilo tekuće ljepilo iz male posudice. Nanosilo se kistićem ili štapićem, lako bi završilo na prstima, stolu i rubovima papira, a gotovo uvijek bi se stavilo malo više nego što je trebalo. Kolaž-papir bi se zbog toga znao naborati, ali bez te posudice mnogima je teško zamisliti školske radove iz tog vremena.
Leksikon koji kruži razredom
Leksikoni su bili mala društvena mreža prije društvenih mreža. Omiljena boja, glazba, simpatija, najbolji prijatelj i ono nezaobilazno pitanje: što misliš o vlasniku leksikona? Kružili su razredom, često ispod klupe, a posebno se pazilo kome će se dati sljedećem.
Spomenari puni poruka i crteža
Za razliku od leksikona, spomenari su bili nešto osobniji. U njih su se pisale poruke, stihovi, crtala srca, cvijeće i razni ukrasi, a neke su stranice bile toliko pažljivo uređene da su se čuvale godinama.
Geometrijski pribor u plastičnoj kutiji
Šestar, trokuti, kutomjer i ravnalo dolazili su u kompletu koji je na početku školske godine izgledao savršeno uredno. Do zime je obično nešto nedostajalo, nešto bilo napuknuto, a šestar se više nije zatvarao kao prvog dana.
Kreda i spužva za ploču
Zelena ili crna ploča, bijela kreda i spužva prepuna prašine bili su dio gotovo svake učionice. Dežurni učenici često su imali zadatak obrisati ploču, a nakon toga su ruke i rukavi nerijetko završili prekriveni kredom.
Enciklopedije i knjižnica za referat
Kad je trebalo napraviti referat, prvi korak nije bio otvoriti tražilicu. Tražile su se enciklopedije, posuđivale knjige iz knjižnice i prepisivale najvažnije informacije u bilježnicu ili na papir.
Ako ste imali računalo kod kuće, tekst se na kraju možda i ispisao na printeru.
Danas su mnoge od tih stvari zamijenile aplikacije, pametne ploče, digitalni rasporedi i sadržaji dostupni u nekoliko sekundi.
Ali dovoljno je vidjeti staru disketu, nalivpero ili rukom ispisan raspored sati da se vrlo brzo vrati osjećaj početka rujna, nove školske godine i učionice u kojoj je sve to nekada bilo potpuno normalno.
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026