Puno ljudi zaboravi očistiti ovu stvar, a upravo ona može širiti neugodne mirise po domu
Ulazak u mirisan, svjež i pročišćen dom stvara trenutačan osjećaj ugode i opuštanja. No, sigurno vam se barem jednom dogodilo da, unatoč detaljnom brisanju prašine, pranju podova i redovitom iznošenju smeća, u zraku i dalje osjećate onaj specifičan, težak i ustajali miris koji jednostavno ne možete locirati.
Kada se pojavi taj miris, većina nas odmah provjerava kantu za otpatke, odvode u kupaonici ili traži zaboravljene ostatke hrane u hladnjaku. No, pravi krivac zapravo se krije naočigled, u uređaju koji koristimo svakodnevno i za koji vjerujemo da se čisti sam od sebe, u perilici posuđa.
Iako kroz nju svakog dana prolaze litra vrele vode i agresivni deterdženti, perilica posuđa je zapravo jedan od najvećih magneta za bakterije i plijesan u kuhinji. Većina ljudi sjeti se očistiti je tek kada se iz nje proširi nepodnošljiv smrad ili kada primijete bijele mrlje od kamenca na čašama, no tada je problem već uzeo maha.
Gdje se kriju izvori mirisa?
Unutrašnjost perilice posuđa nudi savršene uvjete za razvoj mikroorganizama, ondje vlada stalna visoka vlažnost, mrak i toplina.
Kada tome dodate sitne čestice hrane koje se ispiru s tanjura, dobivate idealnu podlogu za stvaranje ljepljivog sloja kamenca, masnoće i ostataka deterdženta.
Tri su točke na kojima se stvara izvor neugodnih mirisa, a koje prekasno čistimo:
1. Filter na dnu perilice (Glavni krivac)
Na samom dnu unutrašnjosti nalazi se okrugli plastični ili mrežasti filter čiji je zadatak zaustaviti komadiće hrane kako ne bi začepili odvodnu pumpu. Taj filter ne može otopiti hranu; on je samo skuplja. Ako se ne čisti redovito, ostaci mesa, povrća i umaka na dnu doslovno počinju trunuti u vodi, što uzrokuje intenzivan miris čim otvorite vrata uređaja.
2. Gumene brtve oko vrata
Gumeni dijelovi koji sprječavaju curenje vode iz perilice nikada se ne ispiru tijekom ciklusa pranja. Na njima se bjesomučno talože masnoća iz hrane i ostaci sapunice. Budući da ta mjesta ostaju vlažna i nakon što perilica završi s radom, gumene brtve postaju prva zona u kuhinji na kojoj se razvija plijesan.
3. Rotirajuće mlaznice (Prskalice)
Sitne rupice na plastičnim ili metalnim propelerima kroz koje prska voda pod tlakom s vremenom se začepe sitnim komadićima kamenca ili zrncima riže i sitnih sjemenki. Kada se to dogodi, protok vode slabi, posuđe izlazi polovično oprano, a unutar mlaznica zaostaje prljava voda koja s vremenom razvija težak, ustajali miris.
Brzi detoks bez kemikalija
Kako biste spriječili da perilica posuđa postane izvor zaraze i neugodnih mirisa, ne trebate kupovati skupa sredstva. Dovoljno je primijeniti pravilo od tri koraka koje koristi snagu dvaju prirodnih čistača iz smočnice, alkoholnog octa i sode bikarbone.
-
Ručno čišćenje filtra: Odvrnite plastični filter s dna (to traje doslovno tri sekunde), odnesite ga pod slavinu i dobro ga iščetkajte starom četkicom za zube i s malo soka za pranje posuđa. Vratite ga na mjesto.
-
Ciklus s octom: Na gornju rešetku potpuno prazne perilice postavite običnu staklenu šalicu ili zdjelicu napunjenu bijelim alkoholnim octom (nemojte ga ulijevati u pretinac za tablete!).Pokrenite najduži program pranja na najvišoj temperaturi (60°C ili više). Ocat će u obliku pare proći kroz sve mlaznice, otopiti nakupljeni kamenac, razbiti masnoće i potpuno neutralizirati smrad.
-
Završni sjaj sa sodom: Čim prva faza završi, otvorite perilicu i po cijelom dnu unutrašnjosti posipajte pola šalice sode bikarbone. Pokrenite kratki program ispiranja na visokoj temperaturi. Soda će ukloniti eventualne preostale mrlje, dezinficirati površinu i ostaviti prepoznatljiv miris čistoće.
Nakon svakog pranja posuđa, ostavite vrata perilice lagano odškrinuta barem pola sata kako bi unutrašnjost potpuno osušila, jer bez vlage nema ni plijesni, ni neugodnih mirisa.
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026