Ako volite pizzu, ali želite nešto malo drukčije od klasičnog tijesta, ova verzija mogla bi vas iznenaditi. Umjesto brašna i kvasca, baza se radi od naribanog krumpira koji se u pećnici pretvara u tanku, zlatnu i hrskavu podlogu.
Na nju zatim ide sve ono zbog čega volimo pizzu - umak od rajčice, mozzarella i omiljeni dodaci. Rezultat je nešto između pizze, röštija i zapečenog krumpira, a najbolje od svega je što nema čekanja da se tijesto digne.
Sastojci
Za jednu veću pizzu potrebno je:
-
700 g krumpira
-
1 jaje
-
50 g ribanog parmezana
-
1 žlica kukuruznog škroba
-
sol i papar
-
malo origana
-
2 žlice maslinova ulja
-
150 ml pasirane rajčice
-
200 g mozzarelle
-
100 g šunke ili kulena, po želji
-
nekoliko cherry rajčica
-
masline, gljive ili drugi dodaci po želji
Najvažniji korak je izvući višak vode iz krumpira
Krumpir ogulite i krupno naribajte.
Prebacite ga u čistu kuhinjsku krpu i dobro ocijedite. Ovaj korak nemojte preskakati. Što manje vode ostane u krumpiru, podloga će biti hrskavija.
Ocijeđeni krumpir stavite u zdjelu pa dodajte jaje, parmezan, kukuruzni škrob, sol, papar i malo origana. Sve dobro promiješajte.
Prvo se peče samo podloga
Lim obložite papirom za pečenje i lagano premažite maslinovim uljem. Smjesu od krumpira rasporedite u oblik kruga ili pravokutnika, ovisno o limu, i dobro je pritisnite tako da bude kompaktna. Podloga ne bi trebala biti predebela jer će se tada teže ispeći i postati hrskava.
Pecite oko 25 do 30 minuta na 220 °C, odnosno dok rubovi ne postanu zlatni.
Tek onda dolazi sve ono što volimo na pizzi
Pečenu podlogu izvadite iz pećnice i premažite tankim slojem pasirane rajčice. Dodajte mozzarellu, šunku, gljive, masline, cherry rajčice ili ono što inače stavljate na pizzu. Vratite u pećnicu još desetak minuta, dok se sir potpuno ne otopi i počne lagano rumeniti.
Ako želite baš čvrstu i hrskavu podlogu, nakon prvih 25 minuta pažljivo je okrenite i pecite još pet minuta prije nego što dodate nadjev.
Možete napraviti i nekoliko manjih pizza umjesto jedne velike. Takva verzija posebno je praktična ako svatko želi drukčiji nadjev.
Najbolje ju je poslužiti odmah, dok su rubovi još hrskavi, a mozzarella vruća i rastezljiva. Uz jednostavnu salatu, ovo bez problema može biti kompletan ručak ili večera.