Svaka generacija ima svoje specifične uspomene, no odrastanje u devedesetima i na samom prijelazu tisućljeća nosi sa sobom sasvim poseban šarm. Bilo je to jedinstveno, tranzicijsko razdoblje u kojem je tehnologija tek uzimala zamah, a analogne navike još uvijek su čvrsto držale našu svakodnevicu.
Postoje generacije koje nikada nisu čekale da se internet spoji preko telefonske linije. Nikada nisu vraćale VHS kazete u videoteku niti su morale birati koje će fotografije snimiti. Ako ste odrasli tijekom devedesetih ili na prijelazu tisućljeća, pripadate posljednjoj generaciji koja je odrasla između dva svijeta, onog analognog i digitalnog.
Ako vam u osobnoj iskaznici godina rođenja počinje brojem 1, vrlo vjerojatno ste uhvatili zadnji vlak djetinjstva i mladosti bez pametnih telefona, društvenih mreža i neograničenog interneta.
Donosimo 15 stvari koje će mnoge u sekundi vratiti u djetinjstvo i mladost.
1. Premotavanje kazeta olovkom
Bilo da se radilo o audio kazeti s omiljenim albumom ili VHS kazeti iz lokalnog video kluba, premotavanje je bilo posebna disciplina. Kako bismo sačuvali baterije na walkmanu ili ubrzali stvar prije vraćanja filma u videoteku (jer se plaćala kazna ako nije premotana!), koristili smo običnu šesterokutnu olovku i ručno vrtjeli traku.
2. Čuveni zvuk spajanja na internet (Dial-up)
Ulazak u digitalni svijet krajem devedesetih bio je glasan i dramatičan. Spajanje na internet preko telefonske linije značilo je nekoliko minuta pištanja, šuštanja i vanzemaljskih zvukova iz modema. I najvažnije pravilo: nitko u kući nije smio podići telefonsku slušalicu jer bi veza odmah pukla.
3. Prženje CD-a i mukotrpno slaganje popisa pjesama
Nakon što su kazete polako otišle u povijest, postali smo ponosni vlasnici pržilica za CD-e. Slaganje kompilacija za ekipu, auto ili simpatiju bio je ozbiljan posao koji je trajao satima. Pjesme su se skidale danima, a svaki prženi CD morao se pažljivo potpisati vodootpornim flomasterom.
4. Skupljanje telefonskih kartica
Prije nego što su mobiteli postali dostupni svima, komunikacija u pokretu značila je traženje slobodne javne govornice. Kupovale su se telefonski kartice s određenim brojem impulsa, a mnogi od nas sakupljali su potrošene kartice zbog različitih i zanimljivih vizualnih motiva na njima.
5. Telefonski imenik veličine biblije
Ako ste trebali broj fiksnog telefona od prijatelja iz škole ili nekog lokalnog obrta, niste mogli upisati ime u tražilicu. Posezalo se za masivnim, debelim papirnatim telefonskim imenicima (i Žutim stranicama). Listanje sitnih slova u potrazi za prezimenom bila je svakodnevna praksa.
6. Kupovina postera i čitanje tekstova pjesama u časopisima
Zidovi soba rođenih prije 2000. bili su potpuno prekriveni posterima iz časopisa poput OK! ili Bravo. Ti su magazini bili naš prozor u svijet slavnih, a posebne stranice bile su rezervirane za prijevode i tekstove popularnih stranih pjesama koje smo tako učili napamet.
7. Teletext kao jedini brzi izvor informacija
Prije nego što su portali preuzeli vijesti, Teletext na televizoru bio je naš Google. Tamo su se pratili rezultati utakmica uživo, čitala se vremenska prognoza, provjeravao kino program i pratio dnevni horoskop. Stranice su se učitavale presporo, ali smo svejedno strpljivo čekali da se brojčanik okrene.
8. Razvijanje filmova iz fotoaparata i iščekivanje rezultata
Fotografiranje je nekada imalo element iznenađenja. Imali ste film i morali ste paziti na svako škljocanje. Pravi trenutak istine dolazio bi tek nakon nekoliko dana, kada biste u foto-studiju podigli razvijene fotografije i shvatili da vam je na polovicu slika upao nečiji prst ili su jednostavno mutne.
9. Slanje SMS poruka unutar 160 znakova
Kada su se pojavili prvi mobiteli, slanje poruka zahtijevalo je ozbiljnu jezičnu kreativnost.
Jedna poruka mogla je sadržavati maksimalno 160 znakova. Kako ne bismo plaćali dvostruku poruku, pisali smo bez razmaka, bez kvačica na slovima i kratili riječi do neprepoznatljivosti.
10. Tamagoči, prvi digitalni kućni ljubimac
Mali plastični privjesak u obliku jajeta s digitalnim zaslonom bio je ultimativni hit. Svi smo sate provodili hraneći, čisteći i pazeći svog virtualnog ljubimca kako ne bi uginuo. Nosio se u školu, skrivao pod klupom i budio nas usred noći.
11. Kultne igre na ulici (Skrivač, Graničar, Gumi-gumi)
Djetinjstvo prije ekrana značilo je da vas mama ne može dobiti na mobitel, nego viče s prozora kad je ručak ili mrak. Ulice su bile pune klinaca koji igraju skrivača, graničara ili gumi-gumi. Gumi-gumi je bio posebna disciplina s kompliciranim razinama za koju je bila potrebna samo jedna dugačka elastična traka iz bakine kutije za šivanje.
12. Puhanje u utore za patrone (Nintendo i Sega)
Ako ste imali prve igraće konzole (ili ove legendarne verzije s tržnice), sigurno se sjećate ovog "serviserskog" trika. Kada igra (poput Super Marija ili Duck Hunta) zablokira ili se pojave čudne crte na ekranu, postojalo je samo jedno rješenje: izvaditi plastičnu patronu, snažno puhnuti u njezin utor da ode prašina i vratiti je natrag. I što je najluđe uvijek je upalilo.
13. Skupljanje i mijenjanje salveta ili sličica
Imati kolekciju bio je ogroman društveni status u naselju ili školi. Cure su najčešće skupljale salvete u posebnim fasciklima, a kupovale su se i čokoladice Životinjsko carstvo zbog sličica. Rečenice poput: "Imam morskog psa, mijenjam za žirafu" ili "Fali mi samo jedna do punog albuma" obilježile su nam djetinjstvo.
14.
"Kokanje" sličica na školskim hodnicima
Sjećate li se igranja sa sličicama za vrijeme velikog odmora? Sličice (često nogometaši ili likovi iz crtića) slagale su se na hrpu, a cilj je bio dlanom, koji se lagano savije u obliku čašice, snažno udariti po njima. Sve sličice koje bi se od udarca okrenule na licu prelazile su u vaše vlasništvo. Tko je imao dobru tehniku, kući je odlazio s punim džepovima.
15. Zmija (Snake) na prvoj Nokiji
Kada su se u kućama konačno javili prvi mobiteli (poput neuništive Nokije 3310), nismo imali aplikacije ni internet, ali smo imali Zmiju. Sati i sati provodili su se stiskanjem tipki 2, 4, 6 i 8 kako bi zmija pojela onu točkicu na zaslonu i narasla preko cijelog ekrana, a da pritom ne ugrize vlastiti rep.
Koliko ste ih prepoznali? Ako ste se nasmiješili barem na pola popisa, velika je vjerojatnost da ste i sami odrasli u vremenu kada je internet bio luksuz, a najbolja zabava čekala vas je ispred zgrade.