Ulazimo u tišinu Velikog četvrtka: Dan ljubavi, žrtve i poniznosti

Danas, na Veliki četvrtak, ulazimo u najsvečanije i najtiše dane crkvene godine – Sveto vazmeno trodnevlje. To je dan kada se vjernici diljem svijeta prisjećaju Isusove Posljednje večere i trenutka kada su ustanovljeni sakramenti Euharistije i svetoga reda.

U redovitim okolnostima, ovaj dan počinje Misom posvete ulja koju predvodi biskup u zajedništvu sa svim svećenicima svoje biskupije. Tijekom te mise posvećuju se sveta ulja, a svećenici obnavljaju svoje svećeničke zavjete. To je trenutak crkvenog zajedništva i duhovne snage.

Navečer se u župnim crkvama slavi Misa Večere Gospodnje, spomen na posljednju večeru koju je Isus proveo sa svojim učenicima. Tijekom mise, čita se Ivanovo evanđelje koje donosi snažan prizor – Isus pere noge učenicima, čime daje snažnu poruku poniznosti, služenja i ljubavi. Ovaj obred danas više nije obvezan, ali ostaje jedan od najemotivnijih trenutaka Velikog četvrtka. Papa Franjo je omogućio da se noge mogu prati i ženama, dodatno naglašavajući poruku jednakosti i služenja.

Nakon Slave, u crkvama utihnu orgulje i zvona, koja će ponovno zazvoniti tek na Uskrs. Oltari se ogoljuju, što simbolično prikazuje Isusa koji je bio svučen i izrugan prije no što je ponio križ.

Posebnost ovog dana je i pohranjivanje Svetootajstva – hostije koje će se dijeliti sutradan, na Veliki petak, jer toga dana nema mise. U mnogim crkvama svećenika koji prenosi Svetootajstvo prate ministranti s klepetaljkama umjesto zvonca, što dodatno ističe tišinu i ozbiljnost trenutka.

Getsemanska ura, molitveno bdjenje u crkvi, poziv je vjernicima da barem jedan sat provedu u tišini i molitvi, u spomenu na Isusa koji se u Getsemanskom vrtu znojio krvavim znojem, dok su njegovi učenici spavali, piše HKM.

I ako nismo u mogućnosti prisustvovati liturgiji, pozvani smo i u svojim domovima otvoriti srce, pomoliti se i razmišljati o veličini Kristove žrtve. Budimo budni, duhovno prisutni, svjesni da je upravo ovaj dan poziv na tišinu, poniznost i ljubav.