I ove blagdane Slavonski Brod zasjao je u blagdanskom ruhu u kojem uživaju, kako oni najmlađi tako i oni stariji. Šarenilo ukrasa i svjetlost lampica najavljuju najradosniji blagdan, a mnogi od nas već su to ozračje unijeli i u svoje domove. Jedan od njih je Brođanin Stanislav Hudi koji, kako sam kaže, ima toliko ukrasa i detalja da više nema mjesta za nove.
Naime, godinama je pred blagdane kupovao nove ukrase obogaćujući na taj način svoju pozamašnu kolekciju od blizu tisuću ukrasa za blagdansko drvce od kojih je neke kupovao i usred ljeta kada bi na njih naišao a svidjele bi mu se.
- Ove godine nisam kupio niti jednu kuglicu i ni jednog Orašara, jer jednostavno nemam mjesta gdje ih staviti – kazao je Stanko koji je u svom domu uredio Adventski dio sa svijećama, aranžmanima te posložio svoju kolekciju od čak 33 orašara.
- Svake godine okitim dvije jelke. Na veliku zelenu, koja je i središnji ukras moga doma, ide više od 600 ukrasa. A na drugo, bijelo, blagdansko drvce, stavim ostatak kuglica i drugih ukrasa. Njih sam do sada kupovao svake godine, ali ove nisam uzeo niti jedan jer ih stvarno imam i previše pa mi je i teško pronaći nešto što bi me privuklo. – kazao je Stanislav, koji nam je još ranije ispričao kako su najstarije kuglice koje ima u svojoj kolekciji dvije staklene koje je naslijedio od svojih roditelja, a koje su stare više od 60 godina.
Za njegovu strast prema ukrašavanju doma u ovo predblagdansko vrijeme znaju i njegovi prijatelji koji mu nerijetko poklone i neki novi ukras.
Među takvima, koji su mu posebno dragi, kazao je jednom prilikom, jeste i onaj koji je dobio od prijatelja Branka Bankovića. U tom ukrasu za blagdansko drvce spojeno je više Stanislavovih ljubavi. Ona prema ukrašavanju u vrijeme Božića, njegova strast prema putovanjima i ljubav prema Egiptu. Riječ je o staklenom ukrasu u obliku zlatne maske Tutankamona, a koji je u Stankov dom stigao čak iz New Yorka.
- Iako imam raznih ukrasa u duši sam ipak klasičar pa svake godine kitim jelke slično, s malim izmjenama i rasporedom ukrasa. Isto tako je i s Jaslicama – kazao nam je Stanislav. Jaslice je napravio sam. – Sve sam radio ručno tehnikom kaširanja koju sam naučio radeći u Dječjem kazalištu. Tako sam izradio stijene, jaslice, baš kao i Josipa, Mariju, sveta tri kralja. Pokojna majka je za figurice ručno šivala haljine. Čak sam i deve bio ručno radio, a onda sam ih zamijenio onima koje sam nabavio od prave kože. I kulise sam radio sam, a inspiracija su mi bile jaslice u slavonskobrodskoj Velikoj crkvi. – ispričao nam je još ranije ovaj zaljubljenik u blagdansko ukrašavanje.
On s kićenjem svake godine krene ranije. Nerijetko blagdansko drvce ukrašava danima. Kaže kako zna sjesti pa promatrati drvce i razmišljati gdje bi ukras, koji u tom trenutku drži u svojoj ruci, najbolje pristajao. To ga, kaže, opušta i odmara mu dušu. Sve do sredine siječnja kada najčešće sve to raskiti. A do tada uživa u svakom trenutku.
- Sve te dane uživam u pogledu koji nerijetko zastane u odsjaju neke kuglice te me odvede na neke bajkovite staze sjećanja.
Prelijepi su to trenutci koji me raduju i u kojima uživam. Svi moji prijatelji dođu kod mene za blagdane. Uvijek prvo budu u šoku od količine ukrasa i lampica u malom prostoru, ali kasnije sve sjedne na svoje, jer to je ipak svojevrsna Božićna bajka koje mene i druge ispunjava radošću. – istaknuo je Hudi koji uživa, ne samo u čaroliji svoga doma, nego i u svim radostima koje Grad priredi za Advent. Posebice se raduje ulogama koje godinama oživotvoruje radujući najmlađe darovima, a onda i na ledu klizališta gdje ga, od trenutka kada se ono otvori, možete vidjeti skoro svaki dan.
- Mnogi će reći da pretjerujem, da imam previše ukrasa, ali bez obzira na taj dio mene, koji se možda čini preblještavim i raskošnim, želim poručiti svima da budemo u duši i srcu jednostavni. Pristupačni. Pomažimo jedni drugima. Širimo dobrotu i empatiju. Jer u ovome svijetu u kakvom živimo, dobro je činiti dobra djela. To su možda naizgled samo sitnice, ali one su te koje zapravo ljude čine sretnima. Ta neka gesta dobrote, znak da nisu sami, nisu zaboravljeni, da netko s njima dijeli njihovu radost - to je ono što će izmamiti osmijeh na lice, a ne skupi pokloni. Na kraju to je najradosniji dan jer slavimo rođenje malog djeteta, u štalici na slamici. – poručio je Stanislav, kroz čiju smo priču o ukrašavanju i blagdanskom drvcu, u koje se svake godine „uplete vilinska kosa šumske vile“ dajući mu bajkovit izgled, ispričali priču i mnogih drugih Brođana koji, sigurni smo, također u ovim blagdanima uživaju na isti način kao i Stanislav.
Ne zaboravljajući pri tome na onu duhovnu stranu blagdana.
Čuvati dijete u sebi, uživati u trenutku i pri tome dijeliti dobro oko sebe, u okvirima u kojima svatko od nas može, i jeste najljepša poruka za predstojeći najradosniji blagdan. Dijelimo radost i dobro jedni s drugima. Ne zaboravimo čovjeka i sitne radosti. Uživajmo u životu.
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026