Hrana najčešće završi u smeću upravo kod kuće, a brojke pokazuju koliko je problem velik
Kruh koji se nije pojeo, ručak koji je ostao od prethodnog dana ili voće koje je predugo stajalo u hladnjaku možda pojedinačno ne djeluju kao velik gubitak. Kada se takve količine zbroje na razini cijele Hrvatske, rezultat je gotovo pola milijuna tona bačene hrane godišnje.
Prosječno svaki stanovnik tijekom godine baci oko 125 kilograma hrane, a istraživanja pokazuju da čak 40 posto građana to čini nekoliko puta mjesečno ili češće. Među namirnicama koje najčešće završavaju u otpadu prednjače ostaci pripremljenih jela, kruh i peciva te voće i povrće.
Najveći dio otpada od hrane pritom ne nastaje u trgovinama ili ugostiteljstvu, nego upravo u kućanstvima.
Problem počinje već kod kupnje
Dio hrane završi u smeću jednostavno zato što je kupujemo više nego što možemo potrošiti.
Planiranje obroka, provjera hladnjaka prije odlaska u trgovinu i realnije količine pri kupnji zato mogu imati veći učinak nego što se čini.
Bacanje hrane nije samo pitanje kućnog budžeta. Zajedno s namirnicom gube se i voda, energija, gorivo i drugi resursi utrošeni u njezinu proizvodnju, prijevoz i skladištenje. Nakon toga slijedi i trošak zbrinjavanja otpada.
Upravo zbog toga smanjenje bacanja hrane sve se više povezuje i s gospodarenjem komunalnim otpadom te zaštitom okoliša.
Velike razlike među sredinama
Koliko se rezultat može promijeniti sustavnim odvajanjem pokazuje primjer Krka, gdje se danas reciklira i ponovno oporabljuje oko 60 posto otpada.
Na području Brodsko-posavske županije prostor za napredak još je velik. Nova Gradiška odvojeno prikuplja oko 38 posto otpada, dok je u Rešetarima posljednja zabilježena stopa iznosila svega 11,23 posto, piše BPŽ.
Upravo će odvajanje otpada na mjestu njegova nastanka biti sve važnije kako bi što manje miješanog komunalnog otpada završavalo na konačnoj obradi.
Šagulje bi trebale promijeniti način gospodarenja otpadom
Gradovi i općine moraju osigurati odvojeno prikupljanje različitih vrsta otpada, od papira, plastike i stakla do metala, tekstila, građevinskog i biootpada.
Takav sustav važan je i u kontekstu budućeg Regionalnog centra za gospodarenje otpadom „Šagulje“, kojem bi cilj trebao biti zaprimati što manje miješanog komunalnog otpada, a što više materijala usmjeravati prema oporabi i ponovnoj uporabi.
No prvi korak ipak ostaje u kuhinji. Manje impulzivne kupnje, bolja organizacija namirnica i korištenje ostataka mogu smanjiti količinu hrane koja postane otpad prije nego što uopće dođe do sustava zbrinjavanja.
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026