Prijestupna godina poznata i kao interkalarna godina ili bissekstilna godina je koja kalendarski sadrži dodatan dan koji se dodaje da bi se sinkronizirala s astronomskom ili sezonskom godinom.
Zbog toga, prema gregorijanskom kalendaru svaka prijestupna godina ima 366 umjesto uobičajenih 365 dana, tako da se veljača produljuje na 29 dana. Upravo takva će biti i veljača u 2020 godini, nakon prethodne 2016.
Stoljećima je pokušaj sinkronizacije kalendara s duljinom prirodne godine bio uzrokom zbrke, sve dok koncept prijelazne godine nije pružio način kako nadoknaditi vrijeme, pišu 24sata.
"Sve se svodi na činjenicu da broj okretaja Zemlje oko vlastite osi, odnosno dana, nije jednak ili na bilo koji način povezan s time koliko dugo treba Zemlja da obiđe Sunce", kaže John Lowe, voditelj Odjela za vrijeme i frekvencije Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST).
Sunčana ili tropska godina je duga otprilike 365 dana 5 sati 48 minuta i 46 sekundi, a nijedan kalendar koji se sastoji od čitavih dana ne može se podudarati s tim brojem, a naizgled ignoriranje naizgled malog komadića vremena kreira puno veći problem nego što možemo zamisliti.
Dokazi za to nalaze se u povijesti - od divljih pomicanja datuma do pratećeg društvenog, poljoprivrednog i vjerskog kaosa. Zbog toga je većina suvremenog svijeta usvojila gregorijanski kalendar i njegov sustav prijestupne godine kako bi dani i mjeseci pratili godišnja doba.
Drevno vođenje vremena
Napori da se prirodni raspored prilagodi našem vlastitom od samih početaka nisu baš slavno prolazili. Još od sumerskog kalendara nastalog prije nekih 5000 godina, godina je bila jednostavno podijeljena u 12 mjeseci od kojih je svaki imao 30 dana.
Njihova godina od 360 dana bila je gotovo tjedan dana kraća od našeg godišnjeg putovanja oko sunca. Praksa dodavanja dodatnih dana u godinu stara je najmanje koliko i ovi sustavi od 360 dana.
"U vrijeme egipćanskog usvajanja ovog kalendara, oni su bili svjesni da postoji problem, no nisu dodavali dane, već bi samo na kraju godine dodali pet dodatnih dana za proslave", objašnjava Lowe za National Geographic.
Raniji Egipćani (prije oko 3100. g. Pr. Kr.) i druga društva od Kine do Rima nekoć su koristili lunarne kalendare za praćenje vremena. No lunarni mjeseci u prosjeku imaju 29,5 dana, pa godinu čini tek oko 354 dana. Zbog toga su društva koja su zadržala lunarno vrijeme brzo odmakla od sinkronizacije s godišnjim dobima zbog 11-dnevnog zaostajanja.
Rimljani su višekratno pokušavali izmijeniti ovaj kalendar neredovito dodajući dane ili mjesece, ali ti nepristrani napori samo su ukazivali na potrebu reforme.
Godina zbrke
U vrijeme kad je Julije Cezar provodio sretne sate s Kleopatrom, rimski je kalendar odstupio od godišnjih doba za neka tri mjeseca. Istovremeno, Egipat je imao 365-dnevnu godinu i već su u trećem stoljeću prije Krista utvrdili korisnost sustava s prijestupnom godinom svake četiri godine.
Cezar je spremno usvojio taj sustav, no zbog toga je prethodno morao odrediti jednu "godinu zbrke" u trajanju od 445 dana. Bila je to 46. godina prije Krista, a služila je da se isprave prethodna odstupanja.
Rimljani su odlučili kako će dan koji se dodaje prijestupnoj godini biti upravo 29. dan veljače.
Taj se standard u svijetu usvojio 1582. godine. Prijestupna godina je svaka ona koja je djeljiva s četiri, osim na prijelazima u nova stoljeća, kada su prijestupne sve one godine koje su djeljive s 400.
O mračnim proročanstvima pročitajte više na 24sata.
foto: ilistracija
/ebrod/
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026