SLAVONSKI BROD- Djeca u Africi oskudjevaju u svemu. Kada su se krajem 2017.godine dvije prijateljice Slavica Ninković Gašparović i Elizabeth Kozina vratile iz Afrike, odlučile se osnovati Udrugu "Putokaz za Afriku" za pomoć djeci Ruande. Pružiti im ono što bi svako dijete na svijetu trebalo imati a to su hrana i obrazovanje. 60 kuna mjesečno za obrok, odjeću i bilježnice ili knjige dovoljno je za jedno dijete. Njihova sreća jedan je obrok dnevno. Prije nekoliko dana Brođanka Slavica Ninković Gašparović vratila se iz Ruande, kao i svaki puta bilo je jako emocionalno.
- Svaki put kad zavirim u stvarnost Afrike puno toga u našem svijetu poprimi sliku bahatosti. Tjekom prvog boravka postala sam sretna jer u krvi ne nosim gene robovlasništva i kolonijalizma. Vratila sam se ljuta na ovaj svijet koji je njima ukrao i prošlost i budućnost. Čekajući satima let prema Africi prijateljica i ja otvorile smo stranicu facebook "Putokaz za Afriku" i pozvale prijatelje da nas prate u našoj misiji. Nisam tada ni slutila u što će Putokaz izrasti. Svaki naš korak u stvarnost Afrike prenosile smo srcem i Putokaz je postao upravo to što mu ime kaže....putokaz srca koje želi pomoći. Na prašnjavom crvenom putu upoznale smo djecu na rubu gladi. Život koji se jedva takvim može nazvati bio je do bola potresno otkriće za nas. Kad nas je srce odvelo u osnovnu školu shvatile smo koliko je brutalan ovaj blještavi svijet. U njemu se vrijednost mjeri vrijednosti mobitela ili automobila....prebrzo življenje isprika je što djeci umjesto zagrljaja i pažnje utrpamo mobitel i slatkiš.
Tamo, u srcu Afrike djeca u školi zaspu od gladi...i nitko ih ne dira jer je glad lakše prespavati. Tamo učionicu osvijetli jedino zraka jutarnjeg sunca , a oni koji imaju sreću da mogu platiti obrok u školi pojedu ga do zadnje mrvice jer ne znaju kad će ponovo jesti. Tamo je školska kuhinja bila jedno ognjište za to malo sretnih usta. Te godine smo uzele prvu listu gladnih. Uzele smo je sa strepnjom i molbom : "Nemojte u naše ime davati obećanje, jer teško je nekom gladnom dati obećanje. Recite da ćemo učiniti sve što možemo da pomognemo...samo ne obećavajte. "- kazala nam je Slavica.
Posjetile su tada par obitelji djece sa liste i zakoračile iza zidova kojima štite svoje siromaštvo značilo je izgubiti i posljednje vlastite vizije najvećeg siromaštva. Nakon povratka u Hrvatsku nastala je udruga Putokaz. - Udruga je svjetlo moga svijeta koje mi vraća vjeru u ljude. Vraćale smo se u Afriku, vraćale da vidimo plodove ljubavi Putokaza. Odlazile s punim koferima školskog pribora koji je tamo jedva dostupan i preskup. Odlazile zagrliti svu tu djecu kojoj smo bar malo osvijetlile život . Od siječnja 2018 s ponosom mogu reći da 260 djece ima jedan siguran obrok u školi. Sretniji su i zdraviji. Nedavno smo se vratile. I ovaj put s nama je išlo 9 kofera punih školskog pribora. Tijekom boravka kupile smo još jednu kravu za školu. Kažem još jednu jer smo tijekom protekle godine već kupile jednu. - saznajemo.
Zahvaljujući njihovim Putokazima za obitelji su uspjele kupiti i 42 koze i 19 kokoši te svoj djeci, za njih 260, papuče.
U godinu i pol omogućile su školi da napravi pristojnu kuhinju jer sad se kuha za više djece. Tijekom prošlog boravka shvatile su koliko ima kožnih infekcija i neku djecu vodile u bolnicu jer je bilo bolno i gledati s čim se nose. Posljedica je to činjenice da se voda kući donosi izdaleka u kanisterima, što je nedovoljno za održavanje pristojne osobne higijene koja je uvjet za zdravlje.
- Nastala je tako ideja za novi projekt. U tijeku ovog boravka dogovorile smo izgradnju prostora za tuševe u školi. Ono što slijedi je prikupiti sredstva kako bi ostvarile i taj san zdravijeg života. Puno je toga o čemu bi mogla pričati...iza lica svakog od te djece stoji jedna priča. Priča o snovima bez ikakvih uvjeta. Zato je svaki napredak veliki korak koji me neizmjerno veseli. Putokaz je moj ponos i moja ljubav. Putokaz je moja vjera i moj zavjet...i zahvalna sam do neba svim onim dobrim ljudima koji koračaju ovim putem, zahvalna mojim Brođanima koji su u velikom broju pokazali svoju široku dušu i nesebično srce koje želi pomoći. Od kada postoji Putokaz rekla sam milion puta "Hvala", hvala u njihovo ime jer znam što to za njih znači. Za nas je to 60 kn mjesečno, a za njih potpuno novi svijet. Pomislim često kad mi ispadnu 2 kune...prije se možda i ne bih sagnula...ali danas...te 2 kune dnevno je jedan dan u kojem jedno dijete neće biti gladno. Sve moje dane mjerim Afrikom i sve što imam dovoljno je i sve što nemam ni ne treba mi.
Nikad me ništa nije učinilo tako snažnom kao potreba da pomognem njima.- završila je priču Slavica.
/š/
U trendu
Zadnje objave
Sva prava pridržana © 2026