Portal Ebrod.net unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja,
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SHVAĆAM
Prije točno dvije godine Luka je osvojio Zlatnu loptu i kompletirao sve najveće nagrade, jedini u istoj godini
OBJAVLJENO: 03.12.2020 15:38

Prije točno dvije godine Luka je osvojio Zlatnu loptu i kompletirao sve najveće nagrade, jedini u istoj godini

Bila je to totalna dominacija Luke usred Francuske.

Prije točno dvije godine Luka je osvojio Zlatnu loptu i kompletirao sve najveće nagrade, jedini u istoj godini

 

Na današnji dan, prije dvije godine, Luka je u Parizu osvojio i najprestižniju nagradu francuskog časopisa „France Football“ i tako kompletirao sve najveće postojeće individualne nogometne nagrade, jedini u istoj godini. Nakon izbora za najboljeg na Svjetskom prvenstvu, najboljeg igrača po UEFI, najboljeg u FIFI-nom izboru, kao šlag na torti, te večeri je osvojio Zlatnu loptu i dokazao svima da je najbolji i najuspješniji igrač u 2018. godini.

Govorili su mu da je mali, da je presitan i da od njega nikada ništa neće biti. Odbili su ga u „Hajduka“, a ni u Dinamu nisu bili puno inteligentniji. Istina, oni su ga primili pa ga onda razvlačili (posuđivali) od nemila do nedraga, od one bosanskohercegovačke lige i Mostara gdje je mogao ostati bez nogu do Zaprešića. On je sve šutke prihvaćao i radio ono što najbolje zna, igrao nogomet. Otišao je iz Dinama u Tottenham u pravim godinama kao već formiran igrač, a ne kao ova današnja golobrada djeca koja odu prerano pa se izgube po bijelom svijetu. Tamo se konačno dokazao igrajući na početku kao ofenzivni veznjak pod Ramosom pa kod Redknappa kao centralni da bi ga potom Mourinho tražio i uspio dovesti u Real te postavio u sredini terena, odnosno najčešće na mjestu zadnjeg veznog. Tada polako iz dupeta u glavu dolazi velikim nogometnim „stručnjacima“ činjenica da je Luka jedan od najboljih veznjaka svijeta. Samo zato što na tom mjestu nikada prije i nikada kasnije nije igrao tako tehnički potkovan igrač sa osjećajem za loptu i igru prema naprijed, a koji istovremeno tako kvalitetno obavlja i svoje obrambene zadatke. Kasnije mu Zizou daje malo i slobode prema naprijed da bi sve kulminiralo s Dalićem koji ga napokon postavlja na njegovo prirodno mjesto (ofenzivnog veznjaka) gdje je pokazao svu raskoš svog talenta i nogometnog umijeća. Sve ostalo je povijest.

Neki će reći da je ova Lukina nagrada simbolično priznanje i za Iniestu, Pirla, Xavija. Mogu se donekle s tim i složiti. Ovakva nagrada u rukama jednog veznjaka je možda i objašnjenje "nogometnim znalcima" da iako se u konačnici golovi broje, postoji nešto i prije njih. Igra, oduzimanje lopte, centar terena, one duge teledirigirane lopte, asistencije pa, ako hoćete, i one tako često omalovažavane predasistencije.
Luka je napokon dočekao svojih velikih, najvećih pet minuta, i više nego zasluženo. Ne samo zbog izuzetnog nogometnog umijeća nego i zbog svoje skromnosti i nepoznavanja pojma bahatosti tako prisutnog kod „velikih zvijezda“. Zvijezda poput Messija ili Ronalda koji se ne pojavljuju kad nagrade ne idu u njihove ruke ili  Griezmanna koji je istina bio prisutan te večeri (morao je, ipak je to najveće nogometno događanje u njegovoj Francuskoj), ali je opet artikulirao svoje nezadovoljstvo Lukinom pobjedom, a o čestitanju da ni ne govorimo.

Luka se na sve to samo zbunjeno smješkao, pristojno sve spomenuo u svom govoru i ostao isti onaj skromni Luka koji je pred izbjegličkim hotelom, u Zadru, nekad davno počeo svoje prve nogometne korake. Ako mislite da pretjerujem, samo se sjetite izraza njegovog lica i tuge u očima na Svjetskom prvenstvu, kada je primao nagradu za najboljeg. On bi sve te nagrade zamijenio za onu svjetskog prvaka jer njemu su ekipa, kolektiv, kockice uvijek važnije od njega samog i zato je tako dobar, najbolji. Jedan i jedini - Luka Modrić.
 
 
 
 
 
/dinka tadić/
Foto:arhiva