Dan tišine, poštovanja i spasa: Što Veliki petak zapravo znači?

Veliki petak nije samo dan žalosti – već dan duboke vjere, zahvalnosti i snage kršćanskog zajedništva.

Veliki petak – više od tuge i šutnje

Veliki petak jedan je od najdublje proživljenih dana kršćanskog kalendara – dan u kojem se vjernici diljem svijeta prisjećaju Kristove muke i smrti. To nije običan dan tuge, već dan tišine ispunjene smislom, dan molitve i zahvalnosti, dan u kojem se proživljava prijelaz iz smrti u uskrsnuće.

Liturgijski gledano, ovaj dan ne donosi euharistijsko slavlje, već sabranost, sućut i razmatranje. Boja liturgije je crvena – boja mučeništva, ali i pobjede, čime se jasno naglašava da se ne radi o kraju, već o početku spasenja, piše HKM.

Post – kao osobni čin predanja

Tradicija posta na Veliki petak seže u drugo stoljeće, kada je prema svjedočanstvima, post bio toliko strog da se nije konzumirala niti voda. Danas je praksa ublažena, no simbolika ostaje – odricanje od hrane postaje čin duhovne pripreme i suosjećanja s Isusovom mukom.

Snaga jednostavnosti: obredi Velikog petka

Današnji obred započinje u tišini – svećenik i poslužitelji prostiru se ili kleče, a Crkva ulazi u službu Riječi. U središtu je Muka po Ivanu, a nakon nje slijedi Sveopća molitva. Riječi koje obuhvaćaju cijelo čovječanstvo – od vjernika i nevjernika do bolesnih, siromašnih i onih na vlasti.

Vrhunac slavlja je klanjanje Križu. Križ se iznosi pred zajednicu uz riječi: „Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici u tišini pristupaju, poklanjaju se i ljube Križ – u znak poštovanja prema onome koji je umro za njihovo spasenje.

Tišina koja govori

Veliki petak završava pričesti s hostijama posvećenima na Veliki četvrtak. Nema svečanosti, nema pjesme, nema znaka mira. Samo tišina. Vjernici se razilaze bez pozdrava, bez riječi. Jer riječi tada nisu potrebne.

U toj tišini, kako kažu sveci, Bog progovara. Onima koji slušaju. Onima koji vjeruju.