Iako je Katarinski sajam ove godine zatvorio svoja vrata, više od 240 izlagača još uvijek zbraja dojmove, a rezultate sajmovanja trebali bi vidjeti i u narednim tjednima.
Jer većina ih na sajmove - pa i ovaj Katarinski – ide, koliko zbog prodaje, toliko i kako bi ih uočili i novi kupci, probali njihove proizvode i vratili im se kao stalni kupci. Jedan od takvih obrtnika je i Toni Guberac koji ima pčelarski obrt. Oni su na sajmu od samih početaka, još dok je sajam bio pod šatorom. Dolazili su i kada se sve održavalo u Kazališno koncertnoj dvorani pa su tradiciju sajmovanja nastavili i kad je „Katarinac“ preselio u dvoranu na Vijušu.
Posljednje godine su za pčelare iznimno teške. Ništa bolje ne stoje ni novčanici većine građana. U svjetlu tih istina pitanje je kako se posluje i pri tome opstaje. Toni Guberac ističe da je prije svega bitna kvaliteta proizvoda, a onda i cijena koja treba biti formirana na obostrano zadovoljstvo.
- Mi od korone na ovamo držimo podjednaku cijenu meda. Nismo je mijenjali niti ovdje na sajmu. Držimo, da tako kažem, ekonomske cijene s kojima mi možemo dugoročno postojati u svijetu pčelarstva. Da smo tu pronašli neku zlatnu sredinu dokaz je i to da mi kupaca imamo. Evo i na ovom posljednjem Katarinskom sajmu ljudi su nekako po inerciji dolazili kod nas jer znaju da su tu ranijih godina kupili dobar proizvod. To je ponajbolji dokaz da kvaliteta uvijek prodaje bolje od cijene, koje moraju biti prihvatljive i kupcu i proizvođaču. Ali bitno je da te cijene prati i kvaliteta da bi nam se kupci vratili. To je osnovni uvjet, jer ne možete nešto prodati drugi puta ako prvi puta proizvod nije valjao. – kazao nam je Guberac, razočaran što se, nažalost, u svijetu pčelarstva događaju i nemile stvari.
- Radi se o tome da dio pčelara svoje cijene prilagođava cijenama najjeftinijih uvoznih patvorina. Odnosno u situaciji smo da uvozne patvorine diktiraju otkupne cijene meda. Što je jako loše i pčelari, misleći da se moraju spustiti na taj niži nivo, snižavaju cijene pri čemu su nezadovoljni jer na taj način ne mogu ni ulagati u pčelarstvo. Sve to skupa dovodi do degradiranja pčelarstva i događa se to da, umjesto da se cijene drže na nekom nivou na kojem mi možemo dugoročno opstati te ulagati i podizati nivo pčelarstva uopće, mnogi pčelari smanjuju broj košnica ili čak jednostavno odustaju od pčelarenja. – istaknuo je Guberac, naglašavajući pri tome da se on za sada drži svojih cijena pri čemu ne zamjera kolegama koji prodaju jeftinije. – Nama naša cijena omogućava ulaganja i napredovanje u svijetu pčelarstva – naglasio je Guberac, koji svoj med plasira na tržištu diljem Europe.
Okreću se i inovativnoj prodaji kao i turistima za koje Guberac drži važnim dijelom novog tržišta. – Riječ je o nečemu što treba prihvatiti i iskoristiti. Naime, sve češće smo svjedoci da turisti pri obilasku nekog kraja potraže i pčelare. Ja imam slučaj da su nam turisti počeli spontano dolaziti. Nađu nas na Google te dođu i kupe med. Pri tome ih ja provedem kroz cijeli pčelinjak kako bi vidjeli sve i upoznali se s pčelarenjem. To je neki novi trend koji se javlja i koji ne treba propustiti jer je pravi potencijal. Vi u takvim situacijama kod vlastite kuće prodate po deset kilograma meda. Meni su dolazili čak i pčelari. Sad mi je nedavno došao bračni par koji u Belgiji pravi kreme od pčelarskih proizvoda. Oni nemaju tamo puno košnica pa su došli obići lokalnog pčelara. Ja sam ih proveo kroz pčelinjak i oni su kupili nekih 15 kg meda za svoje proizvode. – ispričao je Guberac dodajući kako nije isključena ni dugotrajnija suradnja s ovim Belgijancima. Naime, već ranije su imali slučajeve gdje im se ljudi, nakon prve kupovine, javljaju s novim narudžbama putem e-maila ili web stranice.
- Med poštom šaljemo diljem Europe. Koliko nam je bitno pojaviti se na Katarinskom sajmu da nas Brođani vide, toliko nam je bitno i da za nas znaju kupci izvan granica, ne samo naše županije, nego i cijele Hrvatske. S toga odemo i na poneki sajam na obali gdje strani turisti kupe med, a onda nam se kasnije javljaju da im šaljemo naše proizvode poštom u njihove zemlje. – istaknuo je Guberac, dodajući kako se, u uvjetima nimalo lakih godina za pčelare, ali i obrtnike općenito, bore na razne načine.
Jedan o tih načina je i informiranje kupaca, što su činili i na ovogodišnjem Katarinskom sajmu. – Cilj mi je da kupci, osim što želim da dožive ljepotu boja i vrsta meda, ponešto i nauče o tome zašto je neki med ove godine ispao drugačiji. Primjerice, ove je godine bagrem ispao mrvicu atipčiniji nego li je inače pa nastojim da svatko ode s nekom pričom, anegdotom, informacijom. To je važno, jer na taj način ljudi vide da smo mi autentični pčelari što je jako bitno To je jedan razlog. Drugi je razlog zašto tako pristupam kupcima i kako bi vidjeli da pčelarstvo nije industrija i da mi ne možemo proizvesti iste medove svake godine. Tu postoje neka odstupanja i lijepo je da to ljudi vide, jer kad se desi neka, nazovimo je anomalija, to nisu mane nego bogatstvo medova i prirode tako da mi baš njegujemo tu različitost. Nažalost, danas ako želite med plasirati u neki trgovački centar oni traže da on bude homogeniziran, to jest da sve uđe u jedno bure kako bi se sve ujednačilo i sve bilo jedan med. No to nije priroda ni pčele ni pčelarstva. – poručuje Guberac, koji se ovom prilikom osvrnuo i na stalno pitanje kupaca: „Kako prepoznati pravi domaći med?“.
Kaže da je riječ o temi koja zaslužuje barem sat vremena predavanja, dodajući kako su ustaljene teze koje se mogu naći na Internetu, pobijene. - Obično ljudi pogledaju na internetu gdje postoji nekakav popis od sedam osam metoda kako prepoznati pravi med iako postoje stručnjaci koji su demantirali sve te navedene teze. Nažalost one se već 20 godina vrte i ušle su u svijest ljudi iako niti jedna nije točna. Naime, sve vizualne odlike meda industrija je već iskopirala i zato je kupcu jako teško uočiti različitosti. Jedini pravi dokaz kontrole kvalitete je analiza meda. Ono što mi radimo je peludna analiza meda. Svako geografsko područje ima neku krivulju peludi koji se u njoj nalazi i to je recimo jedan od parametara. – naglasio je Guberac poručujući pri tome kupcima da kao, jednu od najsigurnijih metoda, primjenjuju onu koja podrazumijeva kupnju meda od domaćih pčelara.
- Otiđite kući pčelaru i vjerojatno ćete naići na, nećemo reći neuredno, nego pčelarski uredno dvorište odnosno košnice, dijelove košnica, odvest će vas možda do pčelinjaka i vidjet ćete po tome da je riječ o pravom pčelaru koji nudi pravi domaći med – savjetovao je Guberac.
A da ih, unatoč teškim godinama u kojima se bore s opstankom, ipak ima dokaz je i brojka od oko njih 200-ak na području Brodsko-posavske županije. Kupovinom meda kod domaćih proizvođača nećemo samo biti sigurni da kupujemo pravi domaći med, nego ćemo pomoći i održanju pčelarstva što je, dugoročno gledano, neprocjenjivo kako za pčelare obrtnike tako i za sve kupce ovih slatkih zdravih proizvoda.