EBROD.NET - Gradanski portal Slavonskog Broda|2014-08-22 13:47:17

Cute but psycho: Prvi poljubac

SLAVONSKI BROD-Cute but psycho: Prvi poljubac

Teško sam u tom trenutku mogla razlučiti je li muževo pitanje bilo tek zabavna opaska ili je moj pogled i intonacija rečenice govorila više. Čitavom dojmu definitivno nije pridonijela i moja potpuno nepotrebna reakcija. Ustala sam se od stola jer sam u trenu izgubila tek i samo mu kratko odbrusila: Pitanje ti je glupo. Ustvari, prije nego sam uopće završila rečenicu, znala sam da je jedina glupa u čitavoj priči bila moja reakcija. Sva sreća pa me muž nije shvatio ozbiljno. Promatrala sam ga poslije i razmišljala o tome koliko me čovjek s kojim sam provela godine i godine zajedničkog života uopće poznaje? Odajem li dojam odsutne žene? Zar je moguće da nema promjena na meni ili ih on jednostavno ne primjeti? Pitala sam se, u kojem trenutku zajedništva ljudi prestanu razmišljati o osobi pored koje se svako jutro bude? Doživljava li me zaista zdravo za gotovo? U tim se trenucima probudila u meni doza ljutnje na njega. Priznajem da se nemam pravo ljutiti i da svoje ponašanje proteklih mjeseci zapravo opravdavam tako da svaljujem i na njega dio krivnje. Bi li se uopće upuštala u ikakvu konverzaciju sa nepoznatim muškarcem da u vlastitom domu imam sve što mi treba? A druge strane, pružam li ja svom mužu dovoljno životnog uzbuđenja? Možda je samo pitanje vremena kada će se i on upustiti u nešto slično.... i onaj najbolnio dio... kako bi reagirala da doznam?
Posljednjih tjedana često razmišljam o tome kako bi reagirao moj muž da sazna za moj, nazovimo ga, drugi život? I kao i svaki puta, kada mislima dođem do tog pitanja podvlačim crtu. Ne želim više razmišljati o tome. Koristim priliku kada su cure u svojoj sobi a muž i dalje gleda boks na tv-u da otvorim mail. Čeka me njegova poruka. Ne mogu vam opisati kako ih obožavam. Kako volim te sekunde slatkog iščekivanja dok ne otvorim mail. I kako uživam u svakom slovu upućenom meni. Čitam: Mila, naš odnos je poseban. I nema nikakve veze sa poslom. Ostavimo posao za radnim stolom gdje mu je i mjesto iako bi taj stol mogao poslužiti.... (sva sreća pa nije nastavio rečenicu, jer su mi i od pročitanoga teksta do sada obrazi porumenili) kako god, obećavam da ću ti se u ponedjeljak nakon radnog dana odužiti jednim ručkom. I desertom , ako ti želiš. Pusa i tipkamo se navečer. Tvoj A.
Kratko mu odgovorim kako su ukućani budni i kako me obradovao njegov mail ali da ćemo tipkanje morati ostaviti za neki drugi dan. Rano sam legla u krevet, a već u šest ujutro sam bila budna. Srce mi je luđački lupalo a obrazi se ponovo crvenili od snova koji su mi uljepšali noć. Dozvolila sam si još koju minutu sanjarenja prije nego sam se ustala i spremila za posao. Naš je odnos tijekom tjedna poprimio uobičajeni ton, a kako se bližio vikend postajala sam sve napetija. Nisam mogla dočekati ponedjeljak. Nedjelju navečer sam kratila dugom kupkom, depilacijom i uređivanjem kose, pravdajući sama sebe mislima da je to potpuno normalno pripremanje za početak novog radnog tjedna.
U ponedjeljak sam u Njegovom uredu bila pet do devet. Sjedio je za svojim stolom i izgledao savršeno. Samim pogledom na taj savršeni osmjeh nestalo je sve oko mene. Ustao se i prišao mi. Lagano me uhvatio oko struka i onako na kratko prislonio usne na moje. Osim što mi se zavrtilo u glavi i noge su mi u trenutku otkazale poslušnost. Ostala sam iznenađena spontanošću kojom je to naravio, jer bez obzira svim razmjenjenim pisanim nježnostima između nas, ovo je bio naš prvi pravi fizički kontakt. Sjedi, hoćeš kavu? – pitao je i vratio me u stvarnost. Milan stiže za koju minutu. Sva sreća pa je zaista bilo tako, jer da smo još neko vrijeme ostali sami, ne znam kako bi reagirala. Tijekom sljedećih nekoliko sati uspjevala sam se koncentrirati na posao jer je novi projekt zaista bio izazov za sve nas. U podne smo svi troje sjeli na piće u obližnji kafić, a A. je rekao kako će nas za nekoliko minuta morati napustiti jer žuri na poslovni ručak. Naivna ja, u trenu sam ostala razočarana, što definitivno nisam mogla sakriti na licu. Grč u želucu prekinula je sms poruka: Za petnaest minuta se vidimo ispred firme. Pusa. Vratio mi je osmijeh. Sljedećih nekoliko minuta nas dvoje zasigurno nismo bili zanimljivo društvo jer smo se poput tinejđera dopisivali dok je Milan pokušavao održati kakvu takvu konverzaciju s nama. A. se prvi ustao, Milan za njim. Pozdravila sam dečke i odlučila završiti započetu cigaretu. Dok sam izlazila iz kafića i približavala se svom automobilu koji je bio parkiran na ulazu u našu firmu osjećala sam se poput šiparice koja ide na tajni sastanak. U sekundi se stvorio pokraj meni i rekao da ga samo slijedim automobilom. Vozili smo se svega nekoliko minuta prije nego je stao ispred malog kineskog restorana. Obožavam kad me sluša... Znam da sam mu samo jednom do sada rekla kako volim kinesku kuhinju. Ušli smo, a stol u kutu nas je čekao. A. je izgledao puno opuštenije dok je sjedio preko puta mene i lagano mi prstima dodirivao ruku. Gledala sam ga i razmišljala o emocijama koje vidim u njegovim očima. Čini mi se da ni on ne može sakriti koliko mu se sviđam. I zapitah se, koliko ćemo ih dugo uopće oboje moći sakrivati i što će se nakon toga dogoditi?

Cute but psycho