Portal Ebrod.net unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja,
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SHVAĆAM
Goranu gluhoća nije bila prepreka nego izazov, iz Turske se s Olimpijskih igara za gluhe vratio s broncom oko vrata
OBJAVLJENO: 30.07.2017 20:31

Goranu gluhoća nije bila prepreka nego izazov, iz Turske se s Olimpijskih igara za gluhe vratio s broncom oko vrata

U Turskoj, u Samsunu održane su Olimpijske igre za gluhe 2017.

 

SLAVONSKI BROD- Goran Skoko 35- godišnjak iz Slavonskog Broda zajedno s rukometnom reprezentacijom osvojio je broncu na Olimpijadi u turskom gradu Samsunu. Goran je brončani, gluhi hrvatski Olimpijac koji je zajedno sa gluhim sportašima iz čitave Hrvatske, Velike Gorice, Zagreba, Rijeke, Varaždina, Splita bio sudionikom Olimpijskih igara gluhih 2017.


Goran se sportom, unatoč gluhoći, počeo baviti od najranijeg djetinjstva. Iako je košarka bila njegov prvi izbor, život ga je odveo u rukometne vode. Već osam godina intenzivno trenira rukomet u zagrebačkom klubu "Silente" koji se natječe u međužupanijskoj ligi. Član je hrvatske rukometne reprezentacije gluhih posljednje dvije godine i već prošle godine u Berlinu na europskim igrama osvojio je s ekipom zlato. U ekipi igra na mjestu desnog krila.


- Pod vodstvom izbornika Voje Bjegovića, koji je Brođanima poznat kao rukometaš nekadašnjeg Radničkog, izgubili smo od Rusije. Samo gol razlike dijelio nas je od samog finala. Čini se da je sudac ipak bio malo na strani Rusa. Oni su igrali finalnu utakmicu protiv domaće turske ekipe koja je i ovogodišnji Olimpijski pobijednik. No, zadovoljni smo postignutim, nadali smo se čak i zlatu ali i bronca je odličan rezultat.- ispričao nam je Gogo ponosno, naravno uz pomoć mame Vere i brata Josipa.

 

        


Goran je već sa tri godine, od vrtića, u Zagrebu, pohađao je tamo osnovu i srednju školu.- Najteže mi je bilo biti odvojen od obitelji, mame, tate i brata, ali još teže bilo je u srednjoj grafičkoj školi koju sam pohađao po redovitom programu. Profesori su imali puno razumijevanja i polaganje predmeta bilo mi je omogućeno u pismenom obliku. –


Gogo, kako ga svi u obitelji zovu, unatoč gluhoći „turbo“ je aktivan. To sada najbolje zna i njegova supruga Draženka koja je također gluha ali mu je velika podrška za sve čime se bavi.- Gogo preko dana radi, svakodnevno odlazi na treninge, vikendom je na utakmicama. No, ja se trudim da njemu ništa ne nedostaje, kod kuće sam i imam dovoljno vremena za sve.- rekla je Draženka.

 

          


- Nije bilo lako. Imati gluho dijete nosi puno obaveza i problema, liječnici, školovanje, uključivanje i prilagođavanje svakodnevnom životu, silna administracija, odlasci u Zagreb, traženje posla…Nije bilo lako ali mi nismo odustajali, ali nije ni Gogo, bio je uporan i upornost se isplatila.- ponosno nam priča mama Vera.

Olimpijska medalja u obitelji Skoko bila je prilika za slavlje, okupljeni rođaci, susjedi za Gogu imaju samo riječi hvale ali i Gogo za njih- Ovo je prilika da se zahvalim svima na velikoj podršci, prvo svojoj supruzi na strpljenju koja je zbog moga rukometa puno puta bila sama, mojim roditeljima, mami Veri i tati Marijanu, bratu Josipu i njegovoj obitelji i naravno mome poslodavcu, Davoru Karačiću iz firme „Grafokor“ u Zagrebu na svom slobodnom vremenu. Od srca hvala svima.- završio je Goran Skoko, brončani Olimpijac iz Slavonskog Broda koga je život odveo u Zagreb, u kojem danas živi, radi i postiže rezultate i kojem gluhoća u životu nije bila prepreka nego poticaj.

 

 

       

 

 

 

 

 

/š/