Dominik Perković: Pokušavam ostvariti svoj san i postati profesionalni nogometaš

S pet ili čak manje godina, Dominik Perković počeo je,uz starijeg brata Marka, sanjati svoj san- biti profesionalni nogometaš. Gledali su zajedno utakmice na tv-u i emisije o nogometu, a on je upijao svaki detalj i htio uvijek znati više.- S 5 godina tata me upisao u školu nogometa „Mato Utvić“ na Marsoniji u kojoj ostajem sve do ulaznih juniora kada prelazim u HNK Cibaliju. Zbog odluke HNS-a koja ukida juniorsku Prvu HNL vraćam se u Marsoniju u kojoj nastupam za seniore. S Marsonijom sam proživio gotovo sve, od kadetske Prve HNL u kojoj sam kao mladić stekao mnogo iskustva, do teških trenutaka i ozljeda.-

Nogomet je san mnogih dječaka a Dominik ga iskreno i živi već trinaest godina, nije lako ali ne odustaje, to je sigurno.- Od podrške najviše mogu izdvojiti svoju obitelj, koji su mi omogućili da postignem sve što sam do sada postigao. Uz mene su iz dana u dan, prate moje utakmice te upozoravaju, kritiziraju ili pohvaljuju, ukazuju na dobre i loše stvari. Brata mogu posebno izdvojiti jer u obitelji jedini shvaća kako je biti nogometaš, treniramo zajedno, savjetujemo jedan drugoga i upotpunjujemo se.

Također, mogu izdvojiti individualnog trenera Marija Perkovića koji mi je pomogao u svakom segmentu vezanom za nogomet, unapređuje me iz dana u dan, tretira svaku moju ozljedu i ovim putem mu na tome zahvaljujem.-

Čovjek bi pomislio da svaki mladi nogometaš ima nekoga velikog, već dobro poznatog nogometaša za uzor. Ipak Dominik ga nema ali zato, kako kaže- . Uzora nemam, no kada pratim utakmice najvećih svjetskih liga, pratim i pamtim postavljanja, poteze i kretanja najboljih nogometaša koji igraju na mojoj poziciji. Ne mogu odrediti što najviše volim vezano uz nogomet, jednostavno volim sve što se veže uz njega, od uzbuđenja i treme prije bitnih utakmica do napornih treninga i putovanja.-

Osim želje biti profesionalac pitali smo Dominika i što mu zapravo nogomet još znači. Rekao je- Kroz sport sam stekao puno prijatelja i poznanika, imao s njima dobrih i loših trenutaka, od veselja do suza i sve su to stvari s kojima ću se jednoga dana ponositi. U svojih 18 godina sam se našao u mnogo situacija u kojima sam moram propuštati izlaske i provode do jutarnjih sati.

Nekada je bilo teško, ali u suštini shvatiš da je to nešto što mi može samo odmoći i da će biti i dana za takve stvari. Dok sam bio u školi nogometa treninge nije bilo teško uskladiti, no sada kada sam senior treninzi se održavaju jednom dnevno što mi ne odgovara zbog smjena koje mijenjam u školi. No treneri mi izlaze u susret koliko god mogu, individualno odrade samnom što je propušteno, a ako to ponekad nije moguće, treninge odrađujem s juniorima.-

Za kraj Dominik Perković, rekao nam je o planovima za budućnost- . O planovima za dalje mogu samo reći da želim ovu sezonu što bolje završiti. Dobili smo novog trenera Braslava Ostojića i spremamo se za novu polusezonu. Nadamo se da ćemo ostvariti rezultate kao i prošle polusezone i da ćemo se izboriti za plasman u 3. HNL. Idem u 4. razred Ekonomsko-birotehničke škole u Slavonskom Brodu i nakon završetka srednje škole, barem za sada ne mislim studirati, nego se želim posvetiti nogometu koliko god mogu.

-

Dominiku želimo puno dobrih utakmica u nogama 

/ebrod/